Razgovarali u Bratušu 16. lipnja 2012.

Arhitekt Ante Rožić pravi je mediteranski arhitekt, snažno povezan s prirodom i okolišem u kojem još i danas intenzivno živi i radi. Sva je djela ostvario na području Dalmacije, točnije u makarskom primorju te ga u tom okruženju domaće stanovništvo prepoznaje kao svoga lokalnog arhitekta. Rješavajući uvijek nove zadatke, Ante Rožić je u razvoju svoga arhitektonskog jezika ostvario prepoznatljivu autorsku arhitekturu sa specifičnim jezikom locusa u kome djeluje. S posve jednostavnim, tradicionalnim arhitektonskim čimbenicima kao što je svjetlo i njegovo vođenje kroz prostor, prostorno raščlanjivanje volumena, smještanje volumena u prostor, suzdržanost u izrazu i materijalu, uspio je ujediniti autohtone prirodne i građene fenomene, te ih na suvremen način interpretirati u konzistentnu prostornu cjelinu.

ORIS: U časopisu ‘Čovjek i prostor’ iz 1974. godine Andrija Mutnjaković karakterizira Vas kao strastvenog istraživača regionalnih interpretacija suvremene arhitekture. U Makarsku ste došli kao mladi arhitekt nakon što ste diplomirali na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1959. godine.

Ante Rožić: Došao sam u Makarsku jer me pozvao arhitekt Moravec. Zaposlio sam se u Investprojektu, tada se zvao Suradnik, i radio do služenja vojske. Jednom smo prilikom Matija Salaj, Drago Moravec i ja posjetili Brela. Urbanistički smo analizirali područje Brela. Onda sam otišao u vojsku i vratio se natrag, opet u Makarsku. Brela smo obilazili, studirali što bismo napravili na području turističke izgradnje kraja, baš onako kako bi se trebalo raditi, a to je tada bilo i moguće. Danas bi nas investitori maltretirali s ekonomičnošću i maksimalnom iskoristivosti parcele itd. Tada se arhitektima pružala određena sloboda koja se danas teško postiže. To me privlačilo i tako sam ostao u Makarskoj. Inače sam porijeklom iz Svetog Jurja, 8 km južnije od Senja.